Choose an application

• Reference Manager
• EndNote
• RefWorks (Direct export to RefWorks)

Sadržaj analize je organiziran prema poglavljima koja adresiraju najznačajnije tematske oblasti za ostvarivanje prava na slobodu mirnog okupljanja. Na samom početku je predočen način provedbe istraživanja te su sumarno predstavljeni dokumenti koji sadrže ključne međunarodne preporuke za reguliranje slobode mirnog okupljanja. Kao polazište analize obrađene su definicije javnih okupljanja koja su zaštićena bh. zakonodavstvom, a posebna pažnja je posvećena mirnim okupljanjima i javnim protestima, kao najvažnijoj vrsti javnih okupljanja za potrebe ovog istraživanja. Značajan prostor je posvećen obvezi prijavljivanja okupljanja, oblasti s vjerojatno najviše proturječnosti između odredbi svih zakona o javnom okupljanju koji su na snazi u BiH. Ovaj aspekt ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja je analiziran prije svega u svjetlu usporedbe sustava prijave sa sustavom odobrenja koji se izričito kritizira u svim značajnim međunarodnim preporukama. Zatim su predstavljena i ograničenja, ali i povlastice kojima zakonodavni okvir podvrgava organizatore okupljanja u ovisnosti 0 njihovoj pripadnosti određenim kategorijama i skupinama (npr. ograničenja za strane državljane nasuprot povlastica za sindikalne organizacije). U ovom poglavlju je dan osvrt i na posebnu vrstu okupljanja - neorganizirana, spontana okupljanja koja predstavljaju žurnu reakciju na određeni događaj ili pojavu u društvu, zbog čega prijava okupljanja nije izvodiva. Analizirani su i zahtjevi iz domaćeg zakonodavstva zbog podataka koje prijava okupljanja treba sadržati te (ne)usklađenosti rokova za prijavu međunarodnih standarda. Opširno je razmotrena i tema prostora za održavanje okupljanja, gdje postoji značajan nesklad između domaćih zakona, ali i domaćih zakona i međunarodnih standarda zbog primjetnog fokusa na zabrani održavanja okupljanja na velikom broju inače javno dostupnih lokacija. Ovdje je očito i djelovanje većeg broja tijela u svjetlu otežavanja organizatorima odabira one lokacije koju smatraju najprikladnijom njihovom mirnom okupljanju ili javnom protestu. Vrijeme održavanja okupljanja je predstavljeno u svjetlu restriktivnih odredbi pojedinih zakona koje ograničavaju mogućnost održavanja okupljanja samo u točno određenom terminu. Oblast pravnog lijeka u slučaju nametnutih ograničenja na održavanje javnih okupljanja obrađena je iz perspektive nužne žurnosti postupka pravne zaštite, odnosno potrebe da se kompletna procedura od donošenja rješenja o zabrani do odlučivanja po žalbi provede na vrijeme kako bi organizatori mogli nastaviti s planiranjem održavanja okupljanja. Zatim je uspoređen omjer obveza koje se očekuju od policijskih tijela u osiguravanju održavanja mirnih okupljanja u odnosu na dužnosti i odgovornosti koje su nametnute organizatorima, voditeljima i redarima javnih okupljanja. Ovo poglavlje je posebno zabrinjavajuće imajući u vidu vodeće načelo slobode mirnog okupljanja prema kojem su nadležna tijela primarno obvezna omogućiti uživanje prava na slobodu mirnog okupljanja. U posljednjem dijelu ovog izvješća obrađene su odredbe koje reguliraju razloge zbog kojih policijska tijela mogu zabraniti održavanje okupljanja ili prekinuti okupljanje koje je u tijeku te sankcije koje zakonodavstvo predviđa za slučajeve kršenja zakona. Na koncu su dane konkretne preporuke iz perspektive međunarodnih standarda koje bi mogle značajno unaprijediti oblast slobode okupljanja u BiH primjerenim zagovaračkim aktivnostima.

Liberty.